WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-11T23:11:53Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[datoteka:Red tikka powder.jpg|mini|desno|300px|Vermilion, cinober ili rumenica je narančasto crveni, skarletni pigment, izvorno proizveden u prah usitnjenog minerala [[cinabarit]]a.]]

[[datoteka:Cinnabarit 01.jpg|mini|desno|300px|Vermilion se dobiva [[toplinska obrada|toplinskom obradom]] [[mineral]]a [[cinabarit]]a.]]

[[datoteka:Tizian 041.jpg|mini|desno|300px|Talijanski slikar [[Tizian]] koristio je vermilion za dramatične učinke ([[Uznesenje Djevice (Tizian)|"Uznesenje Djevice"]]).]]

[[datoteka:Lacquerware-roundbox-w-children.jpg|mini|desno|300px|Kineska kutija obojena vermilionom iz dinastije Qing (1736.- 1795.) (Nacionalni muzej Kine, [[Peking]]).]]

[[datoteka:Villa Mystery fresco.jpg|mini|desno|300px|Freska iz [[Pompeji|Pompeja]].]]

'''Vermilion''', '''cinober''' ili '''rumenica''' je narančasto crveni, skarletni [[pigment]], izvorno proizveden iz u [[prah]] usitnjenog [[mineral]]a [[cinabarit]]a; također je i naziv za [[Boja|boju]] koja nastaje upotrebom istog pigmenta. Vermilion je imao široku primjenu već u [[slikarstvo|slikarstvu]] [[Antički Rim|antičkog Rima]], u [[Oslikani rukopisi|iluminiranim rukopisima]] [[Srednji vijek|srednjega vijeka]], [[Renesansno slikarstvo|renesansnom slikarstvu]] i u izradi [[Glazura|glaziranog]] [[Posuđe|posuđa]] u [[Tehnologija drevne Kine|Kini]], radi čega se i udomaćio naziv "kinesko crvena" za ovu boju. <ref>Gettens, R. J., Feller, R. L. & Chase, W. T., Artists' Pigments: A Handbook of their History and Characteristics, New York: Oxford University Press, 1993, p. 159</ref>

Cinober može biti prirodni i umjetni, ali su [[kemija|kemijski]] isti, [[optika|optičkih]] razlika nema. Grublje zrno prirodnog [[živa|živinog]] [[sulfid]]a je jedino obilježje porijekla. Starijim postupkom proizvodnje (kineski cinober) grublje je zrno pigmenta i nešto hladnijeg ljubičastog (violetnog) stanja. Noviji postupci korišteni od 18. stoljeća daju čistiju i topliju nijansu izrazite jakosti. Cinober je otporan prema [[alkalije|alkalijama]] i [[kiseline|kiselim]] [[sumpor]]nim spojevima, nepromjenjivo (inertno) se ponaša prema svim pigmentima, dobro pokriva, sa [[Uljene boje|uljanim]] [[vezivo]]m sporije suši. Jedini nedostatak je što neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]]. <ref> "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [https://slikarskatehnologija.wordpress.com/], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020. </ref>

Cinober je žarkocrveni pigment dobiven [[toplinska obrada|toplinskom obradom]] cinabarita (HgS) — živinog sulfida [[Triklinski kristalni sustav|triklinske]] [[Kristalna rešetka|kristalne rešetke]]. U procesu prženja dobiva se cinober, [[živa]] i [[Sumporov(IV) oksid|sumporov dioksid]]. Poput [[Olovno bjelilo|olovnog bjelila]], često se koristio u [[Kućanstvo|domaćinstvu]], a mogao se nabaviti po željezarima i poljoprivrednim apotekama. <ref> "Cinober", [https://leksikon.thinking-garment.com/cinober/], Leksikon, www.leksikon.thinking-garment.com, pristupljeno 19. 8. 2020. </ref>

== Etimologija ==
Riječ vermilion dolazi od francuske riječi ''vermeillon'', koja je izvedenica riječi ''vermeil'', od latinskog ''vermiculus'', deminutiva riječi ''vermis'' = crv. <ref>Shorter Oxford English Dictionary (2002), 5th Edition, Oxford University Press.</ref> Boja pigmenta slična je prirodnom pigmentu koji se dobiva od [[insekt]]a ''kermes vermilio'', pa otuda i ime. Riječi koje opisuju istu boju na portugalskom (''vermelho'') i katalonskom (''vermell'') imaju isto ishodište. Prvo zabilježeno korištenje riječi vermilion kao naziva za boju u engleskom jeziku seže u 1289. <ref>Maerz and Paul A Dictionary of Color New York:1930 McGraw-Hill Page 206; Color Sample of Vermilion: Page 27 Plate 2 Color Sample L11</ref> <ref>Maerz and Paul A Dictionary of Color New York:1930 McGraw-Hill Page 193; Color Sample of Cinnabar: Page 27 Plate 2 Color Sample L11</ref>U engleskom jeziku termin ''cinnabar'' (cinober) koristi se naizmjence sa terminom vermilion do 17. stoljća, kada vermilion postaje uobičajen termin, dok se termin ''cinnabar'' koristi uglavnom za opis minerala cinabarita.<ref>http://en.wikipedia.org/wiki/Vermilion#Etymology</ref> Termin ''cinober'' za opis pigmenta i boje zadržao se u hrvatskom jeziku, kao i u njemačkom ''zinnober''.

== Kemijski sastav i proizvodnja ==
Vermilion je gust, pokrivni [[pigment]], izvorno proizveden iz usitnjenog minerala [[Cinabarit|cinabarita]]. Mineral cinabarit je živin sulfid (HgS), crvene do crne boje, sadrži 86% žive.<ref>Enciklopedija Likovnih Umjetnosti, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb 1964.</ref> U prirodi ga nalazimo u crvenim heksagonskim kristalima. Boja živinog sulfida se mijenja i kreće se od toplih tonova blještavo narančaste do hladijih [[karmin]] i ljubičastih tonova. Razlike u tonu posljedica su razlike u veličini mljevenih komadića pigmenta; preciznije, što su kristali manji, [[refleksija|reflektiraju]] boju bliže narančastom djelu spektra. Uvođenjem [[sumporovodik]]a u otopine soli [[Valencija (kemija)|dvovalentne]] žive taloži se crni prašak koji je netopiv u [[voda|vodi]] i [[kiseline|kiselinama]]. Crni se živin sulfid može prevesti u crveni cinober zagrijavanjem s onom količinom [[otapalo|otapala]] koja još nije dovoljna za potpuno otapanje. Za dobivanje umjetnog cinobera služi kao otapalo otopina [[natrij]]evog [[sulfid]]a. Cinober se može dobiti [[Sublimacija|sublimiranjem]] crnog živinog sulfida. U trgovinu dolazi cinober i kao skrletno crvena (''Soharlach''-zinober) - jedna vrlo lijepa živo crvena boja - koja je stalna na zraku i svjetlu te otporna prema [[Kiseline|kiselinama]] i [[Baze (kemija)|lužinama]]. Može se miješati sa lužnatim vezivima i stavljati na lužnate podloge.
Cinober proizveden na prvi način s uljima dosta slabo suši i u njima nije stalan na svjetlu. <ref>Ivo Fressl: "Slikarska tehnologija", Nakladnik: Radionice škole primijenjene umjetnosti, Zagreb 1966.</ref> Vermilion je imao primat među crvenim pigmentima u slikarstvu od renesanse sve do 20. stoljeća kada ga zamjenjuju novi sintetski pigmenti, najčešće [[Kadmijevi pigmenti|kadmijeva crvena]].

== Povijest ==

=== Antičko doba ===
Prva dokumentirana primjena vermiliona, proizvedenog iz mljevenog cinabarita datirana je u 7000. - 8000. pr. Kr., na lokalitetu [[Çatal Höyük]], u današnjoj Turskoj. Cinabarit se iskapao u Španjolskoj od 5300. pr.Kr. Prvu dokumentiranu upotrebu pigmenta u Kini datiramo u vrijeme Yangshao kulture 5000 - 4000 pr. Kr., gdje se koristi za oslikavanje [[keramika|keramike]], u interijeru za oslikavanje zidova i podova, te u ritualnim ceremonijama. Glavnina cinabarita u antičkom Rimu dolazila je iz rudnika [[Almadén]] u zapadnoj Španjolskoj. Dragocjeni je pigment u Rimu korišten u zidnom slikarstvu, za dekoriranje plastike, pa čak i u kozmetičke svrhe. Cinabarit je korišten u zidnom slikarstvu [[Pompeji|Pompeja]], uključujući i freske u Villa dei Misteri. [[Plinije Stariji]] izvještava kako su se slikari [[Freska|fresaka]] u vili domislili načina da ukradu velike količine skupog pigmenta tako što su nepotrebno često prali kistove i čuvali vodu prepunu pigmenta. U [[Bizant|Bizantskom Carstvu]] upotreba vermiliona rezervirana je za carsku obitelj, njime su pisana službena pisma i dekreti. <ref>http://en.wikipedia.org/wiki/Vermilion#In_Antiquity</ref>

=== Srednji vijek ===
Iako je [[tehnika]] proizvodnje [[sintetika|sintetskog]] vermiliona miješanjem [[sumpor]]a i žive bila poznata od 9. stoljeća, pigment je unatoč tome i dalje bio vrlo skup. Kako je dosezao cijenu zlatnih listića, korišten je samo za najreprezentativnije dekoracije [[Oslikani rukopisi|iluminiranih rukopisa]], dok je manje skup [[minij]] (po svom sastavu olovni oksid) korišten za oslikavanje [[Inicijal|inicijala]] i znakova u tekstu.

== Cinabarit ==
{{glavni|Cinabarit}}

'''Cinabarit''' ili '''rumenica''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''cinnabari'' od [[Grčki jezik|grč]]. ''ϰıννάβαρı'' od [[Arapski jezik|arap]]. zinjafar) je [[Šesterokutna kristalna rešetka|heksagonski]] [[mineral]] crvene boje i najvažnija [[ruda]] [[živa|žive]], živin(II) sulfid, HgS. Nastaje u području ugaslih [[vulkan]]a [[Hidrotermalni izvori|hidrotermalnim]] putem na prilično niskoj [[temperatura|temperaturi]]; često je u zajednici s [[Srebro|srebrom]] Ag, [[Arsen |As]]4S4, [[Pirit|piritom]] FeS2, S[[Bor (element)|B]]2S3, [[Vapnenac|vapnencem]] CaCO3, [[kremen]]om SiO2. Veliki [[Rudnik|rudnici]] cinabarita nalaze se u [[Španjolska|Španjolskoj]] ([[Almadén]]), [[Kalifornija |Kaliforniji]] (New Almaden, New Idria), [[Italija|Italiji]] (Monte Amiata, [[Toskana]]) i [[Idrija|Idriji]] ([[Slovenija]]). Vrste cinabarita su:
* ciglena ruda, praškast cinabarit impregniran u [[dolomit]]u;
* čelična ruda, prilično čist cinabarit, čeličnosive boje od primjese bitumena;
* živina jetrena ruda, bituminozni glineni škriljevac s cinabaritom, jetrene boje;
* idrijalit, gust cinabarit s puno [[bitumen]]a. <ref> '''cinabarit ili rumenica''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11877] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 19. 8. 2020. </ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}

[[Kategorija:Boje]]

Vermilion - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica