WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)

2021-11-13T13:06:25Z

Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)

←Starija inačica		Inačica od 13:06, 13. studenoga 2021.
Redak 1:		Redak 1:
	<!--'''Vinjerac'''-->{{~~Naselje~~ u Hrvatskoj		<!--'''Vinjerac'''-->{{Infookvir naselje u Hrvatskoj
	\|ime = Vinjerac		\|ime = Vinjerac
	\|regija =		\|regija =

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-24T01:37:55Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Naselje u Hrvatskoj
|ime = Vinjerac
|regija =
|županija = [[Zadarska županija|Zadarska]]
|općina = [[Posedarje]]
|mikroregija =
|najgrad =
|površina =
|nadvisina =
|z. širina = 44.254
|z. dužina = 15.466
|brojstan2011= 189
|gustoća2011 =
|domaćinstva2011=
|pošta = 23242 [[Posedarje]]
|pozbroj = (+385) 023
|autooznaka =
|slika =
|slika_opis =
}}
'''Vinjerac''' je mjesto smješteno na poluotočiću u jugoistočnom dijelu Velebitskog kanala, ([[Velebitski kanal]], Podvelebitski k., Podgorski k. Planinski k., Morlački k., tal. Canale della Montagna, C. d. Morlacca), u [[Zadarska županija|Zadarskoj županiji]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], 35 km cestom od [[Zadar|Zadra]] u pravcu sjeveroistoka. Ujedno je i dio SI dijela ravnokotarske obalne regije na hrvatskom priobalju (središnja Jadranska Hrvatska).

==Povijesno-zemljopisni razvoj==
Prostor Vinjerca naseljen je od [[prapovijest|prapovijesnih]] vremena. Ruševine Liburnskog lokaliteta na Oraškoj (Lergovoj) gradini i grobni humci i spilje to potvrđuju. Na Oraškoj gradini su još vidljivi ostaci prapovjesnog i [[antika|antičkog]] naselja s temeljima zidova, zgrada, akropole itd.

Do početka [[15. stoljeće|15. stoljeća]] na vinjeračkom rtu nalazio se [[pavlini|pavlinski]] [[samostan]] sa crkvom sv. Marka. Domaći monasi su u [[rimokatolici|rimokatoličkoj]] liturgiji upotrebljavali starohrvatski jezik i hrvatsku [[glagoljica|glagoljicu]]. Cijeli prostor naselja pripadao je srednjovjekovnoj županiji Luci u Hrvatskom, a kasnije Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu. Samostan je srušila [[1416.]] [[Mletačka Republika]] koja je nakon [[1409.]] zavladala starim dalmatinskim komunama uzduž hrvatske obale, ali je [[crkva]] preživjela do kraja 19. stoljeća. Podrijetlo imena Vinjerac povezuje se s mletačkim nazivom Kaštel Venier (Castel Venier) iz 15. st. ''Kastrum Slivnice'' i ''Kaštel Rimanić'' također su bili nazivi Vinjerca. Članovi plemenitaške mletačke obitelji [[Venier]]a, ženidbenim vezama sa starom zadarskom plemenitaškom obitelji [[Matafar]]a, postali su posjednici Vinjerca. Prostor istočno od naselja pripadao je hrvatskoj plemenitaškoj obitelji [[Knezovi Posedarski|Posedarskih]]. Od početka 16. st. započeli su jaki otomanski napadi. Vinjerac je zaposjednut od otomanskih snaga [[1570.]], ali su ga već sljedeće godine Mlećani vratili i srušili da ne bi postao otomanska strateška točka.

Kada su [[Otomansko Carstvo|otomanski]] napadi oslabili, luka je obnovljena, a izgrađena je i nova rimokatolička crkva [[Sveti Antun Padovanski|Sv. Ante Padovanskoga]], vjerojatno [[1652.]], kasnije [[1846.]] temeljito rekonstruirana. Važniji podaci u svezi sa značajnim događanjima, glagoljskim knjigama, svećenicima i časnim sestrama, izgradnji i obnovi crkava, kapela i župskih kuća daju se u tekstu. Priložen je popis od 70 župnika od 16. st. do danas, kao i 14 svećenika rodom Vinjerčana. Do početka 19. st. župa Vinjerac-Slivnica-Seline postojala je kao dio [[Ninska biskupija|Ninske biskupije]]. Godine 1826. Vinjerac je postao samostalna župa, statističko naselje i mjernička općina. Dvije godine iza toga, Ninska biskupija pripojena je Zadarskoj nadbiskupiji, tako je i Vinjerac, sa svojim zaseocima Ždrilom i Vučijakom postao njen dio. U naselju se nalazi i kapela Presvetog Srca Isusova. U razdobljima mletačke, prve austrijske, francuske i druge austrijske uprave, Vinjerac je pripadao općini [[Novigrad]] i Kotaru [[Zadar]].

[[Promet]]ne i [[trgovina|trgovačke]] veze bile su oskudne sve do polovice 19. st. kada je uređena nova luka s impresivnim lukobranom ([[1856.]]) i kada je započeo razvoj lokalne jedrenjačke flote. Na kraju 19. st. Vinjerac je dobio prvu redovnu parobrodarsku prugu i poštanski ured što je omogućilo jače povezivanje sa Zadrom, [[Rijeka|Rijekom]] i [[Trst]]om. Mnogi nezaposleni mještani našli su posao kao mornari, zapovjednici, kuhari, konobari itd. Pomorstvo i prijevoz dobara brodovima bili su tradicionalna i stara aktivnost lokalnog stanovništva. Razlog tome je mali probitak od [[poljoprivreda|poljodjelstva]]. Tradicionalni oblik lokalnog pomorskog prijevoza bio je prijevoz stoke iz Ravnih Kotara prema [[Velebit]]u, Ličkoj i Krbavskoj regiji. Tako je sredinom 19. st. postojala mala flota od 20-30 većih jedrenjaka ([[bracera|bracere]], [[škuna|škune]], [[pelig]]i (kuteri), [[brik]]ovi i sl.) koja se razvijala do kraja stoljeća povećavajući tonažu (nosivost) i broj brodova i čamaca na jedra. Neke domaće obitelji imale su značajne prihode. Ovakav napredak omogućio im je izgradnju dobrih kamenih kuća i uvjete za udobniji život. Tako je Vinjerac dobio i urbanu fizionomiju.

Početkom [[20. stoljeće|20. st.]] mjesna flota bila je financijski uništena jer nije bilo dovoljno kapitala za prilagodbu novim uvjetima. Mnogi su brodovlasnici i mornari našli posao na parnim i motornim brodovima drugih tvrtki kao zapovjednici, časnici ili kao kuhari, konobari i ostali članovi posade. [[Ribarstvo]] je također bilo važno u Vinjercu, posebno u 19. i početkom 20. st. Do dvadesetih godine postojala je proizvodnja usoljene ribe.

Poslije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], a posebice nakon Drugog svjetskog rata, započeo je jak proces ekonomske emigracije. Pučanstvo je iseljavalo prema gradovima hrvatskog priobalja (Zadar, [[Rijeka]], [[Split]], [[Šibenik]]). Ujedno treba spomenuti i selidbe u inozemstvo, prekomorske i neke europske zemlje. Loše prometne veze (brodska pruga je ukinuta [[1967.]] godine, cesta je asfaltirana tek [[1980.]]), propast jedrenjaštva, siromašno poljodjelstvo, nerazvijena opskrba i nedostatak ustanova, kao i proces inovacija i svijesti o boljem životu drugdje, uzrokovali su veliku depopulaciju. Broj stanovnika je brzo rasao do kraja 19. i početka 20. st. (1170 st. 1913.), ali je ubrzo počelo njegovo smanjenje u 20. st. Godine [[1948.]] bilo je ovdje 627 stanovnika, [[1971.]] 483, a [[1991.]] tek 273. Posljedica toga je zatvaranje škole [[1994.]] tako da danas postoji tek jedna četverogodišnja osnovna škola u Ždrilu. Izgradnja zvonika crkve Sv. Ante započeta početkom 20. st. završena je 1983.

==Uprava==
Upravno je Vinjerac pripadao općini Novigrad do iza kraja II. svj. rata. Kasnije je Vinjerac kratkotrajno imao vlastitu općinu, a od [[1952.]] do [[1961.]] pripadao je općini Posedarje, zatim je bio u sastavu općine Zadar do [[1993.]], a otada ponovno je dio općine Posedarje.

==Gospodarstvo==
Vrlo ograničena poljodjelska aktivnost vezana je za siromašne agrarne površine (masline, žitarice, smokve, loza). Uzgoj stoke još je razvijen na krškim pašnjačkim kamjenarama kod Ždrila i Vučijaka premda je polako nazadovao nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Od uzgoja ovaca i koza stanovništvo dobiva vunu, kožu, meso, sir, mlijeko i drugo, ali blago se najviše živo prodaje.

Život mještana oduvijek je bio vrlo težak. Gospodarstvo se najviše vezalo za [[pomorstvo]] i [[ribarstvo]]. Potrebna promjena postojećeg stanja sastojala bi se u dosljednom i brzom oživljavanju prostora koja bi se osnivalo na vrednovanju njegovih potencijala u turizmu i poljoprivredi (ovčarstvo, proizvodnja pršuta, jaja i sl.), što nije moguće ozbiljnije provesti prije nego novi vodoopskrbni sustav bude zgotovljen. (Priredio Damir Magaš, Šime; Zadar srpanj, 2007.)

Vinjeračka luka ima istaknuto lokalno značenje jer je jedini sigurni zaljev između Paškog zaljeva i luke [[Novigrad]]. Prostor župe i statističkog naselja Vinjerac pokriva oko 15 km2 i tu je živjelo 273 stanovnika [[1991.]] godine. Katastarska općina Vinjerac zauzima 7,55 km2 što otprilike uključuje tek polovicu statističkog područja, a drugi dio prostora naselja je uključen u katastarsku općinu [[Posedarje]]. Ovdje također novi maslenički most premošćuje Masleničko ždrilo. Vinjerac upravno pripada općini Posedarje od [[1993.]] godine. Naselju pripada i nekoliko izdvojenih skupina kuća, zaseoci: Ždrilo-Kneževići, Vučijak (Magaši, Žunići, Ćoze, Srzentići).

== Zemljopis ==
Najviša točka vinjeračkog prostora je Lergova gradina (272 m) koja je najviši vrh Slivničkog bila. Obalna crta je dobro razvedena, s mnogo uvala (Luka Vinjerac, Prva draga, Druga d., Treća d., Četvrta d., Senjski porat, Kozjača, Poljice, Gaunarica, Pekotića dražica, Pometna draga itd.) i rtova (Puntica, rt Pometne drage, Trnovica, Obaljenica itd.).

Na površinu zemlje u Vinjercu izbijaju gornjokredne [[stijene]] u čijem su sastavu gornjocenomanski i turonski bioklastični rudistni vapnenci s hondrodontama (Chondrodonta joannae) i mikrofosilima (Nummoloculina heimi, Ovalveolina ovum, Dicyclina schlumbergeri). Ovi bijeli, svjetlosmeđi i ružičasti vapnenci s velikim udjelom CaCO3 čine jednoličnu seriju s lećama i interkalacijama pločaskog vapnenca. Zapadno od Ždrila, oko naselja Vinjerac, [[sedimenti]] su također gornjokredne starosti, ali u ovom slučaju radi se o rudistnim vapnencima Senona.

Mlađe naslage paleogenskog [[vapnenac|vapnenca]] taložile su se transgresivno na Senonske bez lučnih diskonformiteta. Sastoje se od paleocenskih slatkovodnih Kozinskih vapnenaca, donjo- i gornj-eocenskih morskih foraminiferskih (miliolidnih, alveolinskih i numulitnih) vapnenaca i eocensko-oligocenskih klastičnih i karbonatnih taložina s laporom te morskim i slatkovodnim okaminama, poznatih pod nazivom Promina naslage. Sve ove taložine, izuzetno krškog obilježja, kriju vjerojatno više krških pojava nego što se dosad zna. Neke od njih su: Velika pećina na Milnovači, Mala Pećinica, Jamurka kod Jagodnjeg vrta, Velika pećina kod Ždrila, Jamurka kod Pekotića Dražice, Jama kod Posanjka i dr.

Osim vapnenačkih zona čiji su krški oblici dobro izraženi u krajoliku, mogu se naći i formacije terra rosse i [[boksit]]a.

Autohtona [[hrast]]ova [[šuma]] potpuno je degradirana stoljetnim pretjeranim iskorištavanjem. Ipak, zahvaljujući novom načinu života, sječa i palež su smanjeni pa u nekim izdvojenim zonama vegetacija oživljava. Obilježja flore pokazuju dodir vazdazelene sredozemne vegetacije sa submediteranskom.

==Klima==
Klimatske značajke pokazuju prevagu submediteranskih obilježja, ali i neke prave sredozemne utjecaje. Prosječna godišnja temperatura je oko cca 14-15°C (siječanj 6,5°C, srpanj 24°C). Ima oko 1100 mm padalina godišnje. Najjači [[vjetar]] je [[bura]] koja zna biti i vrlo jaka, posebice zimi kada ponekad ima sva obilježja [[orkan]]a. Bura nosi slane kapljice s morske površine na vinjeračku stranu [[Velebitski kanal|Velebitskog kanala]] što uzrokuje velike štete poljodjelstvu, zgradama, brodicama i biljnom pokrovu. Ovdje nema značajnijih izvora [[Voda|vode]] pa je problem vodoopskrbe vrlo istaknut.

== Poznate osobe ==
*[[Dujam Kovačević]], knez vinjerački<ref>Ana Tomljenović: Najistaknutiji Bunjevci iz Smiljana, Trnovca i Bužima od naseljavanja 1686. do danas. [http://www.ffzg.unizg.hr/etno/doc_dl.cgi?000969_1.pdf Domaći skup s međunarodnim sudjelovanjem] ''[http://media.wix.com/ugd/6f7c56_3e85291e0fabf3cf342bcdb385f23c49.pdf Bunjevci u vremenskom i prostornom kontekstu]'' (pdf), Zagreb, 20. - 22. studenoga 2012.</ref>
* Franjo Ćoza, zv. Kaime (Vinjerac, oko 1680.- Karin, 1744) franjevac, glagoljaš, upravitelj, obnovitelj i predstojnik franjevačkog samostana i crkve u Donjem Karinu.
* Josip-Vladislav Vežić (Veršić)(Vinjerac, 1825.- Varaždin 1894.), hrvatski pjesnik i prevoditelj, pripadnik ilirskog pokreta, filozof i pravnik, objavljivao u "Zori dalmatinskoj", "Danici", "Nevenu", "Viencu" itd. Djela: "Sigetski junak Nikola Zrinski", "Milovanka" i dr. Na nadgrobnom spomeniku na varaždinskom groblju stoji njegov slogan: "Teško zemlji i slobodi / gdje nesloga kolo vodi".
* Marko Veršić (Vinjerac 1887. - Argentina oko 1960.), profesor hrvatskog jezika, političar, državni tajnik u vladi Nezevisne Države Hrvatske 1941., dužnosnik u Ministarstvu prosvjete NDH i zastupnik u Hrvatskom saboru. Istekom II. sv. rata zarobljen (Italija, Njemačka). Emigrirao u Argentinu gdje je i umro.
* Ante Žmikić (Vinjerac, 1912.- Zadar, 2000.)operni pjevač (Beograd, Skopje) i vrsni kuhar (objavio 2 kulinarske knjige).
* Serafina Anđela (Časna majka Gertruda) Masgaš (Vinjerac, 1897.-Pag, 1974.)višegodišnja opatica benediktinskog samostana u Pagu. Isticala se karitativnim i odgojiteljskim radom.
* Ante Žunić (Trst, 1914.- ) akademski slikar i scenograf (HNK u Zagrebu, NK "Ivan Zajc" u Rijeci), dobitnik nagrade grada Rijeke (1961.), izlagao na više samostalnih i skupnih izložbi.
* Jakov (Jakša) Magaš (Vinjerac, 1918.- Dubrovnik, 2012.), poznati slikar, turistički djelatnik; bio u njemačkom i ruskom zarobljeništvu tijekom II. svjetskoga rata.
* Josip Veršić (Vinjerac, 1928.-)poznati hrvatski glazbenik, ravnatelj zborova u Splitu i dobitnik većeg broja priznanja.
* Nevenko Žunić (Vinjerac, 1938. -), suvremeni hrvatski slikar, hiperrealist. Slika jadranske motive, brodove, obale, mjesta, luke i sl.
* Damir Magaš (Metković, 1953. -) hrvatski geograf i prostorni planer, doktor znanosti i sveučilišni profesor podrijetlom iz Vinjerca, utemeljitelj studija geografije u Zadru (1994.), dekan Filozofskog fakulteta u Zadru (2000.-2003.). Sa suradnicima, utemeljitelj Sveučilišta u Zadru (na tradicijama najstarijeg hrvatskog sveučilišta (1396.-1807.)i njegov prvi rektor (2002.-2007.). Autor preko 160 znanstvenih i stručnih članaka, knjiga i monografija.

== Bilješke ==

Damir Magaš, Vinjerac, Zavod za povijesne znanosti HAZU u Zadru, Hrvatsko geografsko društvo Zadar, Zadar-Zagreb, 1999., 272 str.
{{izvori}}

{{Posedarje}}
{{Portal Hrvatska}}

[[Kategorija: Naselja u Zadarskoj županiji]]

Vinjerac - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Naselje +{{Infookvir naselje)

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica