WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-31T01:54:08Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir književnik
| Ime = Vinko Nikolić
| boja = #B0C4DE
| slika = Vinkonikolic.jpg
| veličina =
| opis slike = Vinko Nikolić
| puno ime = Vinko Nikolić
| pseudonim =
| rođenje = [[2. ožujka]] [[1912.]]
| smrt = [[12. srpnja]] [[1997.]]
| zanimanje =
| nacionalnost = [[Hrvat]]
| period pisanja = [[1931.]] – [[1997.]]
| vrsta =
| teme =
| period =
| supruga = Štefica r. Hofman
| suprug =
| djeca =
| djela =
| nagrade =
| potpis =
| web =
| fusnote =
}}

'''Vinko Nikolić''' ([[Šibenik]], [[2. ožujka]] [[1912.]] - [[Šibenik]], [[12. srpnja]] [[1997.]]) bio je član [[Ustaše|ustaškog pokreta]], [[Hrvatska emigracija|hrvatski emigrantski]] [[pisac]], [[pjesnik]], [[publicist]], [[književni kritičar]] i [[novinar]].

== Životopis ==
===Mladost, Kraljevina Jugoslavija, i NDH===
Vinko Nikolić rođen je u Šibeniku [[1912.]] godine, u vrijeme [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] države. Iz dijela je grada zvanog [[Dolac (Šibenik)|Dolac]]. U rodnom gradu pohađao je pučku školu i katoličku realnu gimnaziju. Bio je polaznikom Biskupskog sjemeništa. Potom je otišao studirati u [[Zagreb]] na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]] gdje se upisao [[1932.]] godine a u veljači [[1937.]] godine diplomirao je skupinu za [[Hrvatska književnost|hrvatsku književnost]] i [[Hrvatski jezik|jezik]].<ref name="Bio-biblio">Milan Blažeković, ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-107-0}}, str. 335.</ref> 1935. pristupio je [[Ustaše|ustaškom pokretu]].<ref name="Moj otac">http://www.matica.hr/kolo/304/Moj%20otac/</ref> Iz političkih razloga nije mogao dobiti namještenje te je jedno vrijeme radio kao prefekt Napretkovog konvikta u [[Sarajevo|Sarajevu]] te potom kao dopisnik i jezični korektor novina u Zagrebu.<ref name="Bio-biblio"/> Političke promjene [[1939.]] godine (uspostava [[Banovina Hrvatska|Banovine Hrvatske]]) dočekuje u Zagrebu.
[[Datoteka:Vinko Nikolić.JPG|mini|170px|Vinko Nikolić drži govor na grobu Ante Starčevića.]]

Na Trgovačkoj akademiji predavao je od studenoga 1939. do srpnja [[1943.]] godine a onda je do svibnja [[1945.]] godine predavao na zagrebačkoj Prvoj muškoj realnoj gimnaziji.<ref name="Bio-biblio"/> 1941. Kraljevina Jugoslavija [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|propada]] i nastaje [[Nezavisna Država Hrvatska]]. 1941. Nikolić je kraće vrijeme stožerni pobočnik za uljudbu u [[Stožer (ustaški pokret)|ustaškom stožeru]] za Zagreb, zatim 1942.–1943. u Promičbenom odjelu [[Zapovjedništvo ustaške mladeži|Zapovjedništva]] [[Ustaška mladež|Ustaške mladeži]].<ref name="Moj otac"/>

U srpnju 1943. imenovan je pričuvnim [[poručnik]]om [[Ustaška vojnica|Ustaške vojnice]] u [[Ministarstvo oružanih snaga NDH|Ministarstvu oružanih snaga NDH]], gdje postaje nadstojnik trećeg odsjeka (Odgojno–promidžbenog) u Odgojno–nastavnom odjelu MINORS–a.<ref name="Moj otac"/><ref>[http://krlezijana.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1938 Krležijana: Nikolić, Vinko], preuzeto 19. veljače 2013.</ref> U listopadu 1944. unaprijeđen je u čin pričuvnog ustaškog [[natporučnik|nadporučnika]], a u siječnju 1945. u čin pričuvnog ustaškog [[satnik]]a.<ref name="Moj otac"/><ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., {{ISBN|953-6377-03-9}}, str. 294.-296.</ref>

===Izbjeglištvo i emigracija===
Krajem [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]], [[svibanjska katastrofa|povlači]] se s [[Hrvatske oružane snage|postrojbama NDH]] i civilima u [[Austrija|Austriju]]. Ondje je stekao status ratnoga zarobljenika, i u tom svojstvu odlazi u [[Italija|Italiju]] u britanske zarobljeničke logore Grumo Appula i Grottaglie.<ref name="tko je tko"/>

Prigodom preseljavanja, [[27. ožujka]] [[1946.]] godine, iskočio je iz vlaka te postao političkim emigrantom.<ref name="Bio-biblio"/> U prvo vrijeme boravi u izbjegličkome logoru Fermo a poslije toga u Rimu gdje upisuje poslijediplomski studij slavistike i počinje raditi na doktorskoj tezi o modernoj hrvatskoj poeziji.<ref name="tko je tko"/> Budući su okolnosti postajale sve nepovoljnije u Italiji, jer su brojni hrvatski građani u izbjeglištvu bili uhićivani i izručivani Jugoslaviji, odlučuje napustiti Italiju i odlazi u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]]. U [[Argentina|Argentinu]] je došao [[8. lipnja]] [[1947.]] godine, u grad [[Buenos Aires]]. Ondje se ubrzo angažirao u novinarskom radu, te je već za par mjeseci, [[1. rujna]] [[1947.]] godine, zajedno s [[Franjo Nevistić|Franjom Nevistićem]], pokrenio, i do lipnja [[1950.]] godine uređivao, zbornik ''[[Hrvatska (časopis, Buenos Aires)|Hrvatska]]''. Iste godine zajedno s [[Antun Bonifačić|Antunom Bonifačićem]] pokreće časopis ''[[Hrvatska revija]]'', koji je uređivao od prvog broja iz [[1951.]] godine do kraja života.

Baveći se brojkom žrtava [[Križni put (1945.)|Križnoga puta]], Vinko Nikolić došao je do brojke od 200 tisuća. To je procjena na koju su se najviše pozivali Hrvati u emigraciji.

U svojim člancima često se bavio i emigrantskim listom ''[[Ave (časopis)|Aveom]]'', a obrađivao je i listove ''[[Hrvatski vitez]]'', ''[[Oganj (Essen)|Oganj]]'', ''[[Novi život (časopis)|Novi život]]'', ''[[Za Boga i Hrvatsku]]'', [[Chicago|čikašku]] ''[[Danica (Chicago)|Danicu]]'', ''[[La Croatie]]'', ''[[Osoba i duh|Osobu i duh]]'', ''[[Islam (Pariz)|Islam]]'', ''[[Glasnik Društva muslimana Austrije]]'', ''[[Hrvatski radnik]]'', ''[[Hrvatska gruda|Hrvatsku grudu]]'', ''[[Hrvatska sloboda (München)|Hrvatsku slobodu]]'', ''[[Rakovica (Dortmund)|Rakovicu]]'', autor je nekrologa [[Vilim Cecelja|Ceceljinom]] ''[[Glasnik Srca Isusova i Marijina|Glasniku]]''...

Godine [[1966.]] vraća se u Europu ali ga iste godine protjeruju iz Francuske nakon što su mu vlasti razorile slog ''[[Hrvatska revija|Hrvatske revije]]''. Poslije toga odlazi u [[Španjolska|Španjolsku]], u [[Barcelona|Barcelonu]], gdje zajedno sa suprugom živi od lipnja [[1968.]] do povratka u Hrvatsku, [[12. srpnja]] [[1991.]] godine.<ref name="tko je tko"/>

===Povratak u domovinu===
Nakon povratka u domovinu, 1991. godine, svoju je cjelokupnu rukopisnu i knjižnu ostavštinu darovao [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]].<ref name="NSK">[http://www.nsk.hr/stoti-rodendan-knjizevnika-u-egzilu/ Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu: Stoti rođendan književnika u egzilu], preuzeto 19. veljače 2013.</ref> Imenovan je, [[1993.]] godine, za zastupnika u [[Hrvatski sabor|Županijskome domu hrvatskoga sabora]].<ref name="tko je tko"/><ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=27748 Hrvatski obiteljski leksikon: Nikolić, Vinko], preuzeto 19. veljače 2013.</ref> Bio je predsjednikom [[Hrvatska matica iseljenika|Hrvatske matice iseljenika]] i dopredsjednikom [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]].<ref name="NSK"/>

Umro je u rodnome gradu Šibeniku, [[12. srpnja]] [[1997.]] godine.

Iako je bio pripadnikom hrvatske emigracije, koju je ondašnja Jugoslavija smatrala neprijateljskom, svojim načinom pisanja stekao je veliki ugled, čak i u izrazito protivničkim redovima, tako da je povodom smrti riječi pohvale dobio i u srpskim emigrantskim listovima.

==Književno stvaralaštvo==
Nikolić pjesme počinje pisati još u drugome razredu gimnazije te tada uređuje i list ''Iskra'' gdje ujedno objavljuje i svoje pjesme.<ref name="tko je tko"/> Svojim pjesničkim djelima ušao je u antologiju hrvatskog pjesništva druge polovice [[20. stoljeće|20. stoljeća]] ''"Skupljena baština"'', priređivača [[Stijepo Mijović Kočan|Stijepa Mijovića Kočana]]. Neka njegova djela je, u njenoj antologiji ''Żywe źródła'' ("Živi izvor") iz [[1996.]] godine, s [[Hrvatski jezik|hrvatskoga]] na [[poljski jezik]] prevela poljska književnica i prevoditeljica [[Łucja Danielewska]].

== Djela ==
* ''Proljetna svitanja'', Zagreb, 1935.
* ''Svijetli putovi'', Zagreb, 1939.
* ''Moj grad'', Zagreb, 1941.
* ''Hrvatska domovina: hrvatsko rodoljubno pjesništvo 1831.-1941.'', Zagreb, 1942.
* ''Oslobođeni žali'', Pododbor Matice hrvatske, Zagreb, 1943.
* ''Nacionalni zadatci književnosti'', Zagreb, 1944.
* ''Izgubljena domovina'', Tip. G. Bardi, Rim, 1947. (Hrvatska emigrantska knjižnica "Velebit", knj. 1.)
* ''Oskvrnuto proljeće: trideset soneta'', Yunque, Buenos Aires, 1947.
* ''Duga nad porušenim mostovima: izabrane pjesme'', izbor [[Rajmund Kupareo]], Buenos Aires, 1964.
* ''Pred vratima domovine: susret s hrvatskom emigracijom 1965: dojmovi i razgovori'', Buenos Aires, 1966.
* ''Bleiburška tragedija hrvatskoga naroda'', Knjižnica Hrvatske revije, München, 1976. (suautor [[Franjo Nevistić]])
* ''Trubač iz daljine'', [[ZIRAL]], Rim-Chicago, 1976. (suautor [[Ante Kadić]])
* ''Gorak je zemje kruv'', München-Barcelona, 1977.
* ''Mile Budak, pjesnik i mučenik hrvatske: spomen-zbornik o stotoj godišnjici rođenja'', Knjižnica Hrvatske Revije, Barcelona, 1990.
* ''Povratak: izabrane pjesme'', priredili [[Božidar Petrač]] i [[Ivan Tolj]], Zagreb, 1990.
* ''Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata'', priredio: Vinko Nikolić, Zagreb, 1991. (Prvo izd. München-Barcelona, knj. 1, 1978., knj. 2, 1980.)
* ''Opjevani grad'', Šibenik, 1994.
* ''Tragedija se dogodila u svibnju...: jedna (prva) godina egzila u dnevniku "ratnog" zarobljenika broj 324.664'', Zagreb, 1995. (1. izd. Barcelona-München, 1984.)
* ''U službi domovine: studije, ogledi, portreti'', priredio [[Ivan Rodić]], Zagreb, 1996.

===Posmrtno===
* ''Izabrane pjesme'', priredio [[Cvjetko Milanja]], Vinkovci, 1998.

== Odlikovanja ==
* [[1995.]]: [[Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom]].<ref>[http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1995/0912.htm Narodne novine: Odluka kojom se odlikuju Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom], preuzeto 12. lipnja 2011.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}
* [[Berislav Jandrić]]: ''Stajališta Hrvatske političke emigracije o hrvatskom proljeću iznesena u najznačajnijem emigrantskom časopisu Hrvatskoj reviji'', Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 2006.
{{Matica hrvatska}}

==Vanjske poveznice==
* [http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac475.nsf/AllWebDocs/Bliskost_sto_brise_daljine Miljenko Buljac, ''Spomen na Vinka Nikolića o 100. godišnjici rođenja (Šibenik, 2. ožujka 1912–Šibenik, 12. srpnja 1997): Bliskost što briše daljine''], [[Vijenac (časopis)|Vijenac]], broj 475, 17. svibnja 2012.

{{GLAVNIRASPORED:Nikolić, Vinko}}
[[Kategorija:Članovi ustaškog pokreta do 1941.]]
[[Kategorija:Ustaški časnici]]
[[Kategorija:Hrvatski pjesnici]]
[[Kategorija:Hrvatski književnici]]
[[Kategorija:Hrvatski publicisti]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Hrvatski novinari]]
[[Kategorija:Hrvati u Argentini]]

Vinko Nikolić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica