WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-15T23:43:35Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Likovni umjetnik
|ime = Vladimir Becić
|slika =
|veličina =
|opis =
|rođenje = [[1. lipnja]] [[1886.]]
|smrt = [[24. svibnja]] [[1954.]]
|nacionalnost = [[Hrvati|Hrvat]]
|period =
|vrsta =
|praksa =
|utjecao =
|utjecali =
|djela =
|nagrade =
|potpis =
}}
'''Vladimir Becić''' ([[Brod na Savi]], [[1. lipnja]] [[1886.]] - [[Zagreb]], [[24. svibnja]] [[1954.]]), hrvatski slikar.

== Životopis ==

Studirao je pravo u [[Zagreb]]u, a slikarstvo je učio u privatnoj slikarskoj školi [[Menci Klement Crnčić|Mencija Klementa Crnčića]] i [[Bela Čikoš Sesija|Bele Čikoša]] u Zagrebu (1904.), te [[Heinrich Knirr|Heinricha Knirra]] u Münchenu (1905.) gdje je od 1906. studirao na ''[[Akademie der Bildenden Künste München|Akademie der Bildenden Künste]]''. U klasi [[Hugo von Habermann|Huga Habermanna]] isticao se, uz [[Josip Račić|Josipa Račića]] i [[Miroslav Kraljević|Miroslava Kraljevića]], suverenim načinom slikanja (''Die kroatische Schule''). U Parizu upisao ''Académie de la grande Chaumière'' (1909.) i crtao za časopis Le Rire, a kao dopisnik i ratni slikar i za ''L'Illustration'' (1915.- 18) na solunskom bojištu.

Od [[1919.]] do [[1923.]] boravio je u [[Blažuj (Ilidža, BiH)|Blažuju]] kraj [[Sarajevo|Sarajeva]], a zatim odlazi u [[Zagreb]]. Samostalno je u Zagrebu izlagao (prvi put 1910.), sudjelovao na izložbama Proljetnog salona i na međunarodnim izložbama u Rimu (1911.), Ženevi (1921.) i Veneciji (1938.). U Zagrebu predavao na Višoj školi za umjetnost i obrt (od 1924.) i na [[Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu|Akademiji likovnih umjetnosti]] (do 1947). S [[Ljubo Babić|Ljubom Babićem]] i [[Jerolim Miše|Jerolimom Mišom]] osnovao je Grupu trojice (1930.).

Član [[HAZU]] od 1934. godine.

Njegovi najraniji radovi iz vremena münchenskog školovanja (Akt pred ogledalom, 1906.; Djevojka kod stola 1907.; Portret slikara Kraljevića, 1908.; Mrtva priroda, 1909.), s djelima [[Josip Račić|Račića]] i [[Miroslav Kraljević|Kraljevića]] čine kompleks hrvatske slikarske moderne, oni stilistički nose značajke tradicije i novoga, suvremenog münhenskog akademizma, Leiblova osebujnog realizma i maneovske rekapitulacije [[Francisco Goya|Goyina]] i Velasquezova slikarstva. Poslije će se približiti [[Paul Cézanne|Cézanneu]], a potom će naglašenim geometrijskim strukturiranjem motiva i voluminoznošću oblika ući u svoj [[neoklasicizam]], što pokazuju Becićeva djela nastala u Osijeku (Klasija, 1911.) i u ranoj blažujskoj fazi (Autoportret, Igman, 1920.), nakon kojih počinje slikati figure (Akt u prirodi, Žetelica), portrete (Vera i Mira) naglašenih volumena, te geometrijski strukturirane krajolike (Planinski pejzaž, 1923.).

Tridesetih godina slika svjetlijom paletom pojačavajući kolorističke kontraste i osobitost svoga slikarskog rukopisa (Bosanski pejzaž, Šibenik, Ribar, Dječak s kukuruzom, Portret moje žene). U ratnim godinama češće radi mrtve prirode i portrete. Krležin portret (crtež tušem) izradio je u Blažuju 1930.

Prvi osvrt na Becićevo slikarstvo [[Miroslav Krleža|Krleža]] objavio je u [[esej]]u Uz slike Vladimira Becića (Hrvatska revija, 1929., 1) u kojem piše o njegovoj sklonosti modeliranju čistih volumena, o mrtvim prirodama i aktovim a, o njegovu portretu Miroslava Kraljevića iz 1908., o slikarskom sazrijevanju Račića, Becića i Kraljevića u münchenskoj i pariškoj umjetničkoj sredini, te o principima prema kojima su oni usmjerili razvitak suvremenoga hrvatskog slikarstva. U članku O Vladimiru Beciću ([[Hrvatska revija]], 1931., 1) dao je više podataka o njegovu djelovanju analizirajući pojedine faze: münchensko-parišku (1905.-10.), srbijansku (1912.-18.), blažujsku (1918.- 23.) i zagrebačku (do 1930.), a pisao je i o pariškoj kritici koja je ismijavala Cézannea, o Becićevu cezannizmu i njegovoj »neoklasičnoj blažujskoj fazi«. Ta dva teksta Krleža je spojio u jedan i objavio ga pod naslovom O Vladimiru Beciću (Eseji. Knjiga prva, Zagreb 1932.) i u knjizi Eseji III (Zagreb 1963.), a tiskan je i u Likovnim studijama (Sarajevo 1985.) s ocjenom (iz 1929.) »da u našoj suvremenoj slikarskoj konfuziji (1921.-28.) Becić stoji još uvijek kao ogroman i nesavladljiv slikarski početak. Poslije njega slikali su već mnogi i fantastičnije nego on i literarnije, dinamičnije i simboličnije i dekorativnije. Ali bolje, jedva itko.«<ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=3780 M. Pet., BIBL. V. B.: Uspomene, Savremenik, 1931, 11; Sjećanje na Račića i Kraljevića, Hrvatska revija, 1935, 8; Govor na otvorenju izložbe Račić-Kraljević-Becić-Herman u Ljubljani, Bulletin JAZU, 1952, 1-2.; članak preuzet iz Krležijane, izdanje 1993. (pristupljeno 24. svibnja 2013.)</ref>

== Izvori ==
{{Izvori}}

== Vanjske poveznice ==
=== Sestrinski projekti ===
{{ WProjekti
|commons =
|commonshr =
|commonscat =
|commonscathr =
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}
=== Mrežna sjedišta ===
* [http://katalog.hazu.hr/WebCGI.exe?Tip=Listic&Jbmg=032827&Baza=1 Katalog HAZU]
* [http://www.adris.hr/Adris_i_Zajednica/Galerija_Adris/Becic/becic1.asp Vladimir Becić, svjedok istine postojanja] Izložba, Adris grupa
* [http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/06lipanj/0601%20Becic.html Vladimir Becić]
* [http://www.galerijakaptol.hr/hr/fundus/vladimir_becic/ Slika: Prizor iz rata]
* [http://delhaske.blogger.ba/arhiva/2008/07/04/1654609 Nedim Hasić: Vladimir Becić]

{{GLAVNIRASPORED:Becić, Vladimir}}
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Životopisi, Slavonski Brod]]
[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Životopisi, Slavonija]]

Vladimir Becić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica