WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-08-02T05:53:09Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

[[Datoteka:Vladimir Velebit.jpg|mini]]
'''Vladimir Velebit''' ([[Zadar]], [[19. kolovoza]] [[1907.]] - [[Zagreb]], [[29. kolovoza]] [[2004.]]) je [[SFRJ|jugoslavenski]] političar i diplomat.

Rođen u Zadru 1907. u obitelji mješovite nacionalnosti. Njegovi preci, porijeklom Srbi iz nekadašnje [[Vojna Krajina|Vojne Krajine]], generacijama su bili visoki časnici u austrijskoj vojsci: pradjed Ilija i djed Dušan bili su austrijski generali, a otac Ljubomir prvo austrijski, a zatim jugoslavenski časnik, umirovljen u činu generala 1941. Supruga '''Vera Becić''' kćerka je hrvatskog slikara [[Vladimir Becić|Vladimira Becića]].

Školovanje je započeo u [[Temišvar]]u (sada u Rumunjskoj) na njemačkom jeziku, zatim nakon izbijanja prvog svjetskog rata u [[Trst]]u, pa onda u [[Beč]]u, u privatnoj školi na francuskom (bila je to škola za djevojčice, gdje je uz njega bio samo još jedan dječak). Nakon završetka prvog svjetskog rata i propasti Austro-Ugarske obitelj seli u Zagreb. Vladimir je tada znao samo stotinjak riječi hrvatskoga i morao je uložiti znatan napor da nastavi školovanje u gimnaziji. Zatim žive u Čakovcu, pa u Varaždinu, gdje završava gimnaziju 1925. Studira na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Godinu dana studira sociologiju u Parizu.

Polaže sudački i odvjetnički ispit i služi kao stažist na Okružnom sudu u [[Niš]]u. Neočekivano je premješten u [[Leskovac]], pod optužbom da je kao student bio aktivni ljevičar, što nije bilo točno. Povrijeđen zbog ove objede povezao se s ljevičarima i sudjelovao u osnivanju oporbenog tjednika ''Leskovačke nedeljne novine''. Zbog te djelatnosti biva opet po kazni premješten u [[Priština|Prištinu]]; u to doba [[Kosovo]] je imalo ulogu jugoslavenskog [[Sibir]]a gdje su upućivani politički nepoćudnici. Osniva čitalačku grupu koja se sastaje u njegovoj sobici, čita ljevičarske knjige i raspravlja o politici. Sreski načelnik naredio je pretres, ali bez rezultata jer je sva literatura bila legalna.

Kasnije postaje šef sreskog suda u Kičevu (južna [[Makedonija]]), a zatim je premješten u [[Šid]] u [[Srijem]]u, gdje uspostavlja kontakt sa članovima ilegalne [[KPJ|komunističke partije]]. Među njima je i [[Herta Haas]], studentica Ekonomske visoke škole u Zagrebu, koja je živjela s [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]]. Godine 1937. napušta sudački poziv i postaje odvjetnik u Zagrebu. Kao kurir prenosi poruke komunistima u inozemstvo. Godine 1939. u Istambulu sreće generalnog sekretara [[KPJ]] [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]]. Mjesec dana kasnije u Zagrebu Tito ga učlanjuje u KPJ. Velebit surađuje sa [[Josip Kopinič|Josipom Kopiničem]], agentom [[Kominterna|Kominterne]] u Zagrebu. Nabavlja radioodašiljač kojim je ljeti 1940. iz Zagreba uspostavljena veza s Moskvom, koja je funkcionirala za vrijeme čitavog Drugog svjetskog rata i nikada nije bila otkrivena.

U ožujku 1942. iz Zagreba odlazi u partizane. Radi na organizaciji vojnih sudova u [[NOV]]. Od lipnja 1943. postaje časnik za vezu sa stranim vojnim misijama. Boravi u Egiptu i Italiji. Svibnja 1944. u Londonu sastaje se s [[Winston Churchill|Churchillom]] i obavlja mnoge druge političke razgovore. Zaslužan je za ustrojavanje ministarstva vanjskih poslova, iako nikad nije vršio funkciju ministra, već samo pomoćnika. Ministri u tom periodu su Ivan Šubašić i Stanoje Simić.

U travnju 1948., suočen s optužbom da je engleski špijun, podnosi ostavku. Vodi Komitet za ugostiteljstvo i turizam. Godine 1951. postaje veleposlanik u Rimu, a 1952. u Londonu. Od 1956. do 1960. radi na raznim poslovima u Beogradu. Na poziv glavnog tajnika OUN postaje izvršni tajnik Europske ekonomske komisije OUN sa sjedištem u Ženevi. Ovu dužnost obavlja 1960-1970, kada odlazi u mirovinu. Kao emisar Carnegijeve fondacije u izraelsko-palestinskom sukobu odradio je posljednji diplomatski zadatak. U mirovini, živio je u Zagrebu, a ljeti u Malom Lošinju.

Prije izlaska iz tiska njegove knjige ''Tajne i zamke II. svjetskog rata'', u kojoj detaljno prikazuje i objašnjava promašaj [[četnici|četničkog]] vođe [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], beogradski dnevnik [[Politika (novine)|Politika]] objavljivao je dijelove u desetak nastavaka. Navodno je u [[Valjevo|Valjevu]] i [[Kragujevac|Kragujevcu]] bila organizirana javna ritualna spaljivanja tih brojeva novina.

== Djela ==

*''Sjećanja'', Zagreb, 1983.
*''[http://www.prometej.net/detail_izlog.php?id_item=12 Tajne i zamke II. svjetskog rata]'', Zagreb: Prometej, 2002.
* autobiografski zapisi "Moj život - Vladimir Velebit", Fraktura 2016.g. koje je za objavljivanje priredio Tvrtko Jakovina.

== Literatura ==

*[[Mira Šuvar|Šuvar, Mira]]: ''[http://knjiga.hr/04.asp?param=V&ID=4079 Vladimir Velebit. Svjedok historije]'', Zagreb: Razlog, 2001.

== Vanjske poveznice ==
{{Commons}}
*[http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_novosti=398&id_projekta=0&trazi=Vladimir%20Velebit Intervju s Vladimirom Velebitom (2004)]
*[http://www.matica.hr/Vijenac/vij235.nsf/AllWebDocs/revzpotrb Prikaz knjige "Tajne i zamke II. svjetskog rata"]

[[Kategorija:Hrvatski komunisti do 1945.|Velebit, Vladimir]]
[[Kategorija:Diplomati]]
[[Kategorija:Hrvatski komunisti u drugoj Jugoslaviji|Velebit, Vladimir]]
[[Kategorija:Životopisi, Zadar]]

Vladimir Velebit - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica