WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-07-24T02:14:50Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Infookvir političar
|ime= Vlatko Pavletić
|datum rođenja=[[2. prosinca]] [[1930.]]
|mjesto rođenja=[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|datum smrti=[[19. rujna]] [[2007.]]
|mjesto smrti=[[Zagreb]], [[Hrvatska]]
|malaslika=
|opis male slike=
|slika= Vpavletic.jpg
|veličina= 150px
|opis slike=
|podpredsjednik=
|podpremijer=
|zamjenik=
|stranka= [[HDZ]]
|potpis=
|supruga=
|položaj=[[Hrvatski sabor|4. Predsjednik Hrvatskog sabora]]
|čin2= [[Predsjednik Republike Hrvatske]] (v.d.)
|čin3=Ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa
|zanimanje=
|fusnote=
|nasljednik= [[Zlatko Tomčić]]
|prethodnik= [[Nedjeljko Mihanović]]
|nasljednik2= <small>kratko [[Zlatko Tomčić]] (v.d.), pa</small><br>[[Stjepan Mesić]]
|prethodnik2= [[Franjo Tuđman]]
|nasljednik3= [[Vesna Girardi-Jurkić ]]
|prethodnik3=
|predsjednik=
|mandat_start=[[28. studenog]] [[1995.]]
|mandat_kraj=[[2. veljače]] [[2000.]]
|mandat_start2=[[10. prosinca]] [[1999.]]
|mandat_kraj2=[[2. veljače]] [[2000.]]
|mandat_start3=[[31. svibnja]] [[1990.]]
|mandat_kraj3=[[15. travnja]] [[1992.]]
|vjera=
}}'''Vlatko Pavletić''' ([[Zagreb]], [[2. prosinca]] [[1930.]] – [[Zagreb]], [[19. rujna]] [[2007.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] [[akademik]] i privremeni [[Predsjednik Republike Hrvatske|predsjednik RH]], teoretičar književnosti, esejist, kritičar i političar.

==Životopis==
Pučku školu i gimnaziju polazio je u Zagrebu. Na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu u Zagrebu]] 1955. godine diplomirao je [[hrvatski jezik]] i [[književnost]], a [[1975.]] doktorirao s [[disertacija|disertacijom]] ''Stablo Ujevićeve poezije''.

Radio je kao urednik u "[[Vjesnik (novine)|Vjesnik]]u", direktor drame [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskog narodnog kazališta]] u Zagrebu ([[1958.]] – [[1960.]]), glavni urednik izdanja [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] ([[1965.]] – [[1972.]]). Uređivao je kulturnu rubriku "Vjesnika", "[[Vjesnik u srijedu|Vjesnika u srijedu]]", "[[Telegram (novine)|Telegram]]a" i časopise "[[Izvor (časopis)|Izvor]]", "[[Krugovi]]", "[[Republika (časopis)|Republika]]", "[[Literatura (časopis)|Literatura]]" i "[[Kritika (časopis)|Kritika]]" u razdoblju od [[1949.]] do kraja [[1971.]] u neprestanom kontinuitetu.

U "Krugovima" je [[1952.]] objavio [[esej]]istički [[manifest]] ''Neka bude živost'' čiji je naslov bezbroj puta citiran, kao i naslov članka iz 1952. - ''Put zvan tolerancija''.

Od [[1960.]] [[docent]], a potom redoviti profesor [[književnost]]i na [[Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu|Akademiji dramske umjetnosti]] u Zagrebu, gdje je predavao književnost [[Jugoslavija|jugoslavenskih]] naroda, velika djela svjetske književnosti i [[Semiotika|semiotiku]] književnosti.

U međuvremenu je godinu dana proveo u [[Pariz]]u na studijskom boravku, a prethodno tri mjeseca u [[Italija|Italiji]]. Rezultat su toga članci, eseji i studije te knjiga ''Baudelaireovi cvjetovi zla'' i ''Djelo u zbilji''.

Bio je član uredništva biblioteke "Pet stoljeća hrvatske književnosti", a pokrenuo je i uređivao integralnu biblioteku [[Poezija|poezije]], s autentičnim glasom pjesnika na gramofonskoj ploči "Arion", knjižnicu temeljnih djela kulture "Prometej" i seriju "Zlatna knjiga" u [[Nakladni zavod Matice Hrvatske|Nakladnom zavodu Matice hrvatske]], gdje je osim toga uredio nekoliko stotina knjiga naših i stranih pisaca od [[1964.]] do [[1972.]] Glavni je urednik fundamentalnih knjižnica "[[Stoljeća hrvatske književnosti]]" i "Vrhovi svjetske književnosti". Sastavio je kritičke [[Panorama|panorame]], preglede i [[Antologija|antologije]]: "Hrvatska moderna", Sarajevo, 1960.; "Život pod reflektorima" (antologija suvremene hrvatske drame), Zagreb, 1961.; "Hrvatski pjesnici između dva svjetska rata", Beograd, 1963.; "Panorama hrvatske književnosti XX. stoljeća", Zagreb, 1965.; "Zlatna knjiga hrvatskoga pjesništva", Zagreb, 1970., 1971. i 1990.

Pokrenuo je i u dugom razdoblju uređivao biblioteku "Ključ za književno djelo" u "Školskoj knjizi".
Članom [[Društvo hrvatskih književnika|DHK]]-a postao je [[1951.]] godine kad je bio i tajnik društva. Član je Matice hrvatske i [[PEN]] kluba, a od [[1987.]] također član [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]] u kojoj je šest godina bio potpredsjednik, a prije toga tri godine tajnik Razreda za književnost. Godine [[1997.]] dobio počasnu diplomu [[Bugarska akademija znanosti|Bugarske akademije znanosti]]. Pojedini su mu tekstovi prevedeni na [[Poljski jezik|poljski]], [[Ruski jezik|ruski]], [[Češki jezik|češki]], [[Bugarski jezik|bugarski]], [[Engleski jezik|engleski]] i [[francuski jezik]].

Od [[1965.]] do [[1967.]] bio je član Gradskog komiteta [[Savez komunista|SK]] Zagreb, ali je izbačen iz Komiteta i partije kao hrvatski [[nacionalist]] zbog ''[[Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika|Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika]]'' kojoj je jedan od sastavljača.

Godine [[1972.]] uhićen je sa skupinom dužnosnika Matice hrvatske ([[Franjo Tuđman|Tuđman]], [[Šime Đodan|Đodan]], [[Marko Veselica|Veselica]], [[Vlado Gotovac|Gotovac]] i dr.) i zatim osuđen na godinu i pol strogog zatvora kao hrvatski nacionalist, zbog "pokušaja rušenja i promjene državnog uređenja".
Kao spomen na taj zloguki dan osnovao je s kolegama, suborcima, utamničenicima udrugu "11. siječnja 1972." čiji je prvi predsjednik izabran na četiri godine.

Od [[1990.]] obnaša niz političkih i kulturno-političkih dužnosti; uz ostalo je bio umjetnički direktor "Jadran filma" i zamjenik predsjednika [[Vijeće za telekomunikacije|Vijeća za telekomunikacije]]. Od [[1995.]] je član Predsjedništva [[HDZ|Hrvatske demokratske zajednice]] do [[2000.]] godine. Sudjelovao je u proslavi izgradnje [[Svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu|Svetišta Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu]], [[1. rujna]] [[1996.]] kada je rekao: “Danas se dovršuje zavjet Hrvatskog sabora” iz [[1739.]] godine.

Za svoj je dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio nagrađivan. Nositelj je niza najviših državnih odlikovanja, a [[2003.]] mu je dodijeljena nagrada "Zlatni grb" što ju je utemeljio [[Hrvatski sabor]] za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije. [[Matica hrvatska]], 2008. godine, posthumno mu je dodijelila novoustanovljeno [[Odličje grofa Draškovića]].

== Politička karijera ==
* od 1990. godine ministar prosvjete, kulture, tehničke kulture i športa;
* od 1992. godine član Zastupničkog doma Sabora RH, predsjednik Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu i u isto vrijeme: potpredsjednik [[HAZU|Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti]];
* od 1995. do 1999. predsjednik [[Hrvatski sabor|Hrvatskoga državnog sabora]], zatim dva mjeseca privremeni predsjednik Republike Hrvatske,
* od 2000. godine potpredsjednik Hrvatskoga sabora.
* godine 2004. povukao se u mirovinu.

== Djela ==
* Zvekir u ruci (pj., s N. Milićevićem i S. Novakom), Zagreb, 1953;
* Sudbina automata (es.), Zagreb, 1955;
* Kako su stvarali književnici (stu.), Zagreb, 1956, 1959;
* Hrvatski književni kritičari I, II (kr.), Zagreb, 1958;
* Trenutak sadašnjosti (hr. i fr.), Zagreb, 1960;
* Ivan Cankar (stu.), Skopje, 1961;
* Analiza bez koje se ne može (hr.), Zagreb, 1961;
* Drame Ive Vojnovića (stu.), Zagreb, 1962;
* Goran njim samim (mo.), Beograd, 1963;
* Tin Ujević (stu.), Beograd, 1966;
* Protivljenja (es. i pol.) Zagreb, 1970;
* Protiv barbarokracije (pol.), Split, 1971;
* Djelo u zbilji (stu.), Zagreb, 1971;
* Ujević u raju svoga pakla (mon. stu.), Zagreb, 1978;
* Obuzdani gnjev (stu.), Zagreb, 1978;
* Eseji i kritike, Zagreb, 1982;
* Svjedok Apokalipse (stu. o Dragi Ivaniševiću), Zagreb, 1983;
* Ključ za modernu poeziju (es.), Zagreb, 1986;
* Klopka za naraštaje (st. o poeziji S. Mihalića), Zagreb, 1987;
* Muški život (hermeneutičko čitanje Matka Peića), Zagreb, 1987;
* Zagonetka bez odgonetke (es.), Zagreb, 1987;
* Kako čitati poeziju (prir.), Zagreb, 1987;
* O poeziji Veselka Koromana i razgovor s njim o poeziji, Sarajevo, 1987;
* Poetizacija životnih običnosti, Zagreb, 1991;
* Baudelaireovi cvjetovi zla (mon. stud.), Zagreb, 1993;
* Kako razumjeti poeziju (prir.), Zagreb, 1995;
* Tajna radne sobe (razgovori s književnicima), Zagreb, 1995;
* Misaono osjećanje mjesta (razgovori s književnicima), 1995;
* Kritički medaljoni, Zagreb, 1996.
* Kurlanski bijesni čvor : Trajni književni domet Mirka Božića, Matica hrvatska, 2006;
* Prisjećanja o sebi i drugima, Epifanija, 2006;
* Tuđmanova doktrina i drugi članci, Epifanija 2007;
* Poetika korelacija, Školska knjiga, 2007.
* Soba - roba - osoba, Naklada Pavičić, 2008.
* Ujević u raju svoga pakla, Izabrana djela - knjiga 1., Epifanija, 2008.
* Otvorena poetika Tina Ujevića, Izabrana djela - knjiga 2., Epifanija, 2008.
* Obuzdani gnjev - znakovi i strukture u književnoumjetničkim djelima I.G.Kovačića, Izabrana djela - knjiga 3.,Epifanija, 2009.
* Trenutak vječnosti - uvođenje u poetiku epifanija, Školska knjiga, 2009.
* Umijećem do umjetnosti - eseji o prozi i poeziji, Školska knjiga, 2009.

== Vanjske poveznice ==
* [http://www.loc.gov www.loc.gov - trenutno se u Library of Congress u Washingtonu (SAD), nalazi 30 Pavletićevih naslova]
* [http://www.vlatkopavletic.com.hr www.vlatkopavletic.com.hr]

<div class="Boxmerge">{{Predsjednici Hrvatskog sabora}}{{Predsjednici RH}}</div>
{{GLAVNIRASPORED:Pavletić, Vlatko}}
[[Kategorija:Hrvatski političari od 1989.]]

[[Kategorija:Ministri znanosti, obrazovanja i sporta Vlade Republike Hrvatske]]

[[Kategorija:Akademici HAZU]]
[[Kategorija:Hrvatski esejisti]]
[[Kategorija:Hrvatski književni kritičari]]
[[Kategorija:Predsjednici Hrvatskog sabora od 1990.]]
[[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]
[[Kategorija:Hrvatski književni teoretičari]]

Vlatko Pavletić - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica