WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica

2021-10-12T00:02:06Z

Bot: Automatski unos stranica

Nova stranica

{{Znanstvenik
| ime = William Gilbert
| slika = William Gilbert 45626i.jpg
| slika_širina = 200px
| naslov =
| datum_rođenja = [[24. svibnja]] [[1544.]].
| mjesto_rođenja = [[Colchester]], [[Essex]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]]
| datum_smrti = [[30. studenog]] [[1603.]]
| mjesto_smrti = [[London]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]]
| prebivalište =
| državljanstvo = [[Englezi|Englez]]
| narodnost =
| etnicitet =
| polje = [[Fizika]], [[medicina]]
| radna_institucija =
| alma_mater = [[Sveučilište u Cambridgeu]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = Pionir istraživanja [[Magnetizam|magnetizma]] i <br> [[Elektrostatika|električnih pojava]]
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
| nagrade =
| religija =
| fusnote =
}}

'''William Gilbert''' ([[Colchester]], 24. svibnja 1544. - [[London]], 30. studenog 1603.), engleski [[fizičar]] i [[liječnik]]. Pionir istraživanja [[Magnetizam|magnetizma]] i [[Elektrostatika|električnih pojava]]. Glavno mu je djelo o magnetizmu, odnosno [[Zemljino magnetsko polje|Zemlji kao magnetu]] i o [[magnet]]skim [[sila]]ma između [[Nebesko tijelo|nebeskih tijela]]. Utvrdio kako se još u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] znalo da [[jantar]] nakon trljanja privlači sitne čestice. Tvari koje pokazuju slične pojave nazvao je električnima, prema [[Grčki jezik|grčkom nazivu]] ''elektron'' za jantar, od čega su nastali nazivi [[elektricitet]], elektrika i drugi. Bio je pristaša [[Heliocentrični sustav|Kopernikova heliocentričnog nauka]], a svojim shvaćanjima o magnetizmu i električnim pojavama snažno utjecao na [[znanost]] u 18. stoljeću, posebno na [[Johannes Kepler|J. Keplera]], [[Galileo Galilei|G. Galileija]] i [[Otto von Guericke|O. von Guerickea]]. <ref> '''Gilbert, William''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21987] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

William Gilbert je bio engleski dvorski liječnik [[Elizabeta I.|Elizabete I.]] i [[Jakov I., kralj Engleske|Jakova I.]] i filozof prirodnjak, poznat po svojim radovima u oblastima [[magnetizam|magnetizma]] i [[elektricitet]]a.
Poslije završetka studija Gilbert je prakticirao kao liječnik u Londonu a kasnije postaje dvorski liječnik Elizabete I. Gilbert se interesirao između ostalog i za [[fizika|fizičke]] studije i njega se smatra osnivačem znanosti o magnetizmu i elektricitetu. Otkrio je [[Elektromagnetska indukcija|elektromagnetsku indukciju]] a u svom poznatom djelu ''De Magnete, Magneticisque Corporibus, et de Magno Magnete Tellure'' (1600.) udario je temelje znanosti o magnetizmu Zemlje. U istom djelu Gilbert je obradio i električne pojave objavljujući teoriju o prirodi elektriciteta. Čak i sam naziv elektricitet potječe od Gilberta. Gilbert je izveo svoje pokuse na modelu Zemlje zvanom ''terrella''. Uz pomoć pokusa dolazi do zaključka o postojanju Zemljinog magnetizma, i da je magnetizam zaslužan zato što [[kompas]] pokazuje prema [[sjever]]u. Prije njega se vjerovalo da je zvijezda [[Sjevernjača]] uzrokovala smijer pokazivanja kompasa. U knjizi je opisao i statički elektricitet, koristeći [[jantar]]; jantar se na grčkom zove ''elektron'' i Gilbert se zbog toga odlučio nazvati tu silu ”električnom silom”. Umro je 1603., u dobi od 59 godina vjerojatno od posljedica [[kuga|kuge]].
[[datoteka:De Magnete Title Page 1628 edition.jpg|thumb|300px|right|Naslovna stranica William Gilbertog najznačajnijeg djela ''De Magnete, Magneticisque Corporibus, et de Magno Magnete Tellure'' (1600.).]]

== Magnetizam u srednjem vijeku ==
{{Glavni|Magnetizam}}

U [[13. stoljeće|13. stoljeću]] utvrđeno je da i željezo postaje magnetično ako se preko njega prelazi drugim magnetom. Tako nastaju umjetni magneti. Magneti mogu biti različitih oblika. Najčešće su u obliku igle, štapića i potkove. [[Petrus Peregrinus]] prvi je u Europi (1269.) detaljnije opisao [[navigacija|navigaciju]] s pomoću magnetne igle. William Gilbert (1600.) otkrio je [[Zemljino magnetsko polje|magnetizam Zemlje]], a [[Charles-Augustin de Coulomb]] postavio je 1785. zakon o privlačenju i odbijanju magnetnih polova. Do početka 19. stoljeća smatralo se da električne i magnetske pojave nisu povezane. Epohalno je otkriće [[Danska|danskog]] [[fizičar]]a [[Hans Christian Ørsted|Hansa Christiana Ørsteda]], koji je (1820.) utvrdio da [[električna struja]] djeluje na magnetnu iglu. Pet godina poslije [[André-Marie Ampère]] otkrio je zakon o silama među vodičima kojima teče električna struja. Tada je konstruiran i prvi [[elektromagnet]]. Oko 1830. [[Michael Faraday]], [[Joseph Henry]] i [[Heinrich Lenz]] otkrili su [[Elektromagnetska indukcija|elektromagnetsku indukciju]] i njezine zakonitosti, a [[James Clerk Maxwell]] je 1873. sjedinio Ørstedove i Faradayeve spoznaje u zaokruženu cjelinu [[Elektromagnetizam|električnih i magnetskih pojava]]. <ref> '''magnetizam''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=38035] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

== Povijest elektrostatike ==
{{Glavni|Elektrostatika}}

Prvi je [[Tales]] iz Mileta (600 pr. Kr.) pisao da [[jantar]] ([[Grčki jezik|grč]]. ''ἤλεϰτρον'', ''ḗlektron''), kada se [[trenje|tare]], privlači sitne čestice [[tvar]]i, a W. Gilbert otkrio je da i druge tvari, a ne samo jantar, imaju ''električno'' svojstvo. Pojavu električnoga odbijanja prvi je 1672. opazio [[Otto von Guericke]], a 1663. konstruirao je prvi elektrostatički stroj na [[trenje]]. Razliku među [[Električni vodič|vodičima]] i [[izolator]]ima otkrio je [[Stephen Gray]]. Francuski kemičar [[Charles François de Cisternay du Fay|C. F. C. du Fay]] utvrdio je 1734. različitost električnog naboja nastalog trljanjem [[staklo|stakla]] od naboja nastalog trljanjem [[smola|smole]], a [[Georg Christoph Lichtenberg|G. Ch. Lichtenberg]] nazvao je pozitivnim električni naboj nastao trljanjem stakla. Oko 1747. [[Benjamin Franklin|B. Franklin]] konstatirao je da se pri trenju stvaraju uvijek jednake količine pozitivnog i negativnog električnog naboja. Istraživanjem [[sila]] koje djeluju među električnim nabojima bavili su se [[Henry Cavendish|H. Cavendish]] i [[Joseph Priestley|J. Priestley]], a zakon o ovisnosti privlačne ili odbojne sile o nabojima i udaljenosti među nabojima, a osnovi pokusa formulirao, [[Charles-Augustin de Coulomb|Ch. A. de Coulomb]], pa se po njemu [[mjerna jedinica]] električnog naboja naziva [[kulon]] (C). <ref> '''elektrostatika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17670] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>

== Izvori ==
{{izvori}}

{{GLAVNIRASPORED:Gilbert, William}}

[[Kategorija:Britanski fizičari]]
[[Kategorija:Britanski liječnici]]

William Gilbert - Povijest promjena

WikiSysop: Bot: Automatski unos stranica