Razlika između inačica stranice »Bijeli zec«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| (Nisu prikazane 3 međuinačice istog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Taksokvir | |||
| boja = pink | | boja = pink | ||
| naziv = Bijeli zec | | naziv = Bijeli zec | ||
| Redak 25: | Redak 25: | ||
== Opis == | == Opis == | ||
[[Datoteka:Lepus timidus 01.JPG|thumb|lijevo|Bijeli zec u zimskom krznu]] | [[Datoteka:Lepus timidus 01.JPG|thumb|lijevo|Bijeli zec u zimskom krznu]] | ||
Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od [[europski zec|europskog zeca]]. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .<ref name="ARKive">{{ | Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od [[europski zec|europskog zeca]]. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .<ref name="ARKive">{{Citiranje weba |url=http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |title=Mountain Hare |publisher=[[ARKive]] |accessdate=28. siječnja 2010. |archiveurl=https://web.archive.org/web/20100328144826/http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ |archivedate=28. ožujka 2010. }}</ref><ref name= Macdonald>{{Citiranje knjige|authors=Macdonald, D.W.; Barrett , P.|year=1993|title=Mammals of Europe| publisher=Princeton University Press|location=New Jersey|isbn=0-691-09160-9}}</ref> Za vrijeme ljeta [[krzno]] mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .<ref name="ARKive"/> Podvrsta ''Lepus timidus hibernicus'' (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom. | ||
== Ponašanje == | == Ponašanje == | ||
| Redak 49: | Redak 49: | ||
# ''[[Lepus (Lepus) timidus varronis]]'' <small>Miller, 1901</small> | # ''[[Lepus (Lepus) timidus varronis]]'' <small>Miller, 1901</small> | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 11:01, 26. travnja 2022.
| Bijeli zec | |
|---|---|
| Bijeli zec u ljetnom krznu Bijeli zec u ljetnom krznu | |
| Status zaštite | |
Pogreška pri izradbi sličice: Spremanje smanjene slike ("thumbnail") na ponuđenu mjesto nije moguće. Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Lagomorpha |
| Porodica: | Leporidae |
| Rod: | Lepus |
| Vrsta: | L. (Lepus) timidus |
| Dvojno ime | |
| Lepus (Lepus) timidus Linnaeus, 1758. | |
| Raspon | |
| Rasprostranjenost bijelog zeca Rasprostranjenost bijelog zeca | |
Bijeli zec (lat. Lepus (Lepus) timidus), također poznat kao planinski zec je životinja iz porodice zečeva. Široko je rasprostranjen u polarnim i planinskim krajevima.
Rasprostranjenost
Bijeli zec živi na području od Skandinavije do istočnog Sibira. Osim toga, postoje izolirane populacije u Alpama, Irskoj, Škotskoj, na Baltiku, u sjeveroistočnoj Poljskoj, te u Hokkaidu. Uveden je na Shetlandsko otočje, Orkneysko otočje, otok Man i na Farske otoke.[1][2]
Opis
Bijeli zec je velika vrsta, iako je malo manji od europskog zeca. Dug je 45-65 centimetara, s repom duljine 4-8 centimetara. Tjelesna masa iznosi 2-5,3 kilograma. Ženke su neznatno teže od mužjaka .[3][4] Za vrijeme ljeta krzno mu je obojeno različitim nijansama smeđe boje. U pripremama za zimu, većina jedinki dobiva bijelo krzno. Rep ostaje potpuno bijel tijekom cijele godine, što ga razlikuje od europskog zeca .[3] Podvrsta Lepus timidus hibernicus (irski bijeli zec) ostaje smeđa tijekom cijele godine, te samo neke jedinke prije zime dobivaju bijelo krzno. Kod irske podvrste može se javiti i smeđa gornja površina repa. Zbog toga, neiskusni promatrači često zamjenjuju tu podvrstu s europskim zecom.
Ponašanje
_Lepus_timidus.jpg){kind=link}
Istraživanja su pokazala da ishrana bijelog zeca ovisi o području na kojem obitava. Na primjer, u sjevernoj Skandinaviji, gdje snijeg prekriva tlo mjesecima, zečevi se hrane grančicama i korom drveća. U područjima gdje snijeg pada rijetko, kao što je Irska, trava čini glavni dio ishrane. Bijeli zec omiljeni je plijen surog orla, a ponekad i velike ušare, te crvene lisice. Hermelini jedu mlade zečeve.[4]
U sjevernim dijelovima Finske, Norveške i Švedske, bijeli i europski zec bore se za stanište. Zbog toga što je veći, europski zec često otjera bijelog zeca, ali je lošije od njega prilagođen na život snježnim uvjetima: stopala su mu manja, a zimsko krzno je mješavina bijelog i smeđeg.
Podvrste
- Lepus (Lepus) timidus ainu Barrett-Hamilton, 1900
- Lepus (Lepus) timidus begitschevi Koljuschev, 1936
- Lepus (Lepus) timidus gichiganus J. Allen, 1903
- Lepus (Lepus) timidus hibernicus Bell, 1837
- Lepus (Lepus) timidus kamtschaticus Dybowski, 1922
- Lepus (Lepus) timidus kolymensis Ognev, 1923
- Lepus (Lepus) timidus kozhevnikovi Ognev, 1929
- Lepus (Lepus) timidus lugubris Kastschenko, 1899
- Lepus (Lepus) timidus mordeni Goodwin, 1933
- Lepus (Lepus) timidus orii Kuroda, 1928
- Lepus (Lepus) timidus scoticus Hilzheimer, 1906
- Lepus (Lepus) timidus sibiricorum Johanssen, 1923
- Lepus (Lepus) timidus timidus Linnaeus, 1758
- Lepus (Lepus) timidus transbaicalicus Ognev, 1929
- Lepus (Lepus) timidus varronis Miller, 1901
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ http://www.hare-preservation-trust.co.uk/mountain.html
- ↑ http://iberianature.com/wildworld/guides/wildlife-of-the-faroe-islands/mammals-of-the-faroes/
- ↑ 3,0 3,1 "Mountain Hare". ARKive. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2010.. http://www.arkive.org/mountain-hare/lepus-timidus/ Pristupljeno 28. siječnja 2010.
- ↑ 4,0 4,1 Macdonald, D.W.; Barrett , P. (1993). Mammals of Europe. New Jersey: Princeton University Press. ISBN 0-691-09160-9