Razlika između inačica stranice »Daibucu«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (brisanje nepotrebnih znakova) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{mergefrom|Daibutsu}} | |||
[[Datoteka:NaraTodaijiDaibutsu0212.jpg|mini|220px|<center>[[Tōdai-ji Daibucu]]<center>]] | [[Datoteka:NaraTodaijiDaibutsu0212.jpg|mini|220px|<center>[[Tōdai-ji Daibucu]]<center>]] | ||
[[Datoteka:Kamakura Budda Daibutsu front 1885.jpg|mini|220px|<center>[[Veliki Buda iz Kamakure]]<center>]] | [[Datoteka:Kamakura Budda Daibutsu front 1885.jpg|mini|220px|<center>[[Veliki Buda iz Kamakure]]<center>]] | ||
Trenutačna izmjena od 12:27, 13. ožujka 2022.
- REDIRECT Predložak:Uklopi iz
Daibucu (japanski: 大仏) (u tradicionalnoj ortografiji 大佛) je japanska riječ koja doslovno znači "Veliki Buda", a odnosi se na tip golemih brončanih kipova Gotama Bude (tzv. Orijaški Buda). Na zapadu se ovaj pojam većinom koristio za Velikog Budu iz Kamakure po popularnoj pjesmi "Buda kod Kamakure" od Rudyarda Kiplinga, ali u Japanu, on se češće odnosi na Velikog Budu (Tōdai-ji) u gradu Nari, koja je veća skulptura.
Popis Daibucua
- Buda Rošana ili Tōdai-ji Daibucu, 14.98 metara visok (s postoljem 18 metara) iz 752. godine.
- Buda iz Kamakure (Kōtoku-in), 13.35 metara visok iz 1260. godine.
- Echizen Veliki Buda, 17 metara visok [1]
- Gifu Buda, 13.7 metara visok, Shōhō-ji, Gifu[2]
- Ushiku Daibucu, u pokrajini Ibaraki, 120 metara visok s postoljem od 10 metara – najveći daibucu na svijetu, ali i najviša skulptura na svijetu.
- Takaoka u pokrajini Toyama visok je 15.85 metara, ali s postoljem koji čini polovicu visine.
- Daibucu iz Hōkō-jija u Kyotu (16.-20. stoljeće) je uništen u seriji potresa i požara i nije obnovljen od 1970-tih.
- Daibucu iz Nihon-jia u Nokogiriyami, pokrajina Chiba, izgrađen 1783. i obnovljen 1969. godine, je najveći kameni (isklesani) daibucu, visine 31.05 metara, u Japanu.
Vidi još
Bilješke
- ↑ Povijest Katsuyame (Arhivirano 7. listopada 2007.) Gradska vijećnica u Katsuyami. 4. Prosinca, 2007.
- ↑ Gifu Shouhouji Daibucu. Shohoji. 4. Prosinca, 2007.