Razlika između inačica stranice »Ambon«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
Oznaka: poveznice na razdvojbe
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ambon'''-->{{dz}}
{{dz}}
[[Datoteka:Pfarrkirche Unterpullendorf Interior 11.jpg|mini|Ambon u crkvi [[Sveti Bartolomej|Sv. Bartolomeja]] u [[Dolnja Pulja|Dolnjoj Pulji]] ([[Gradišće]], [[Austrija]])]]
[[Datoteka:Pfarrkirche Unterpullendorf Interior 11.jpg|mini|Ambon u crkvi [[Sveti Bartolomej|Sv. Bartolomeja]] u [[Dolnja Pulja|Dolnjoj Pulji]] ([[Gradišće]], [[Austrija]])]]
'''Ambon''' (grč.= pupak ili kvrga na štitu; ono što se ističe) je povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda [[crkva|crkve]], namijenjeno čitanju [[Biblija|biblijskih]] tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi.
'''Ambon''' (grč.= pupak ili kvrga na štitu; ono što se ističe) je povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda [[crkva|crkve]], namijenjeno čitanju [[Biblija|biblijskih]] tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi.

Trenutačna izmjena od 07:02, 30. travnja 2022.

Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ambon. Za druga značenja pogledajte Ambon (razdvojba).

Ambon (grč.= pupak ili kvrga na štitu; ono što se ističe) je povišeno mjesto (govornica) smješteno na spoju svetišta i broda crkve, namijenjeno čitanju biblijskih tekstova u liturgiji. Sastoji se od ovalne, kvadratne ili poligonalne ograde, s jedne strane otvorene, zatim noge ili postolja na kojem počiva i malog stubišta kojim mu se prilazi.

U bazilikama se nalaze dva takva mjesta. U ranokršćanskim bazilikama amboni se nalaze na bočnim stranama kora ili scholae cantorum, a u romaničkim crkvama na dnu scholae cantorum prema glavnom brodu crkve. Sa sjevernog se čita evanđelje a s južnoga poslanice i starozavjetni tekstovi. Tamo gdje je bio samo jedan ambon (npr. S. Clemente u Rimu), redovito je bio trostupanjski: s najvišeg mjesta đakon čita evanđelje, sa srednjega subđakon poslanicu, a s najnižega lektor čita tekstove Starog zavjeta i ostale poruke. U pravoslavnoj crkvi se nalazi kao povišeno mjesto ispred ikonostasa, a naziva se amvon.

Ambone u 11. st. polako istiskuje pojava propovjedaonice.

Također pogledajte