Ivan Pelizzoli

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ivan Pelizzoli
250px

Pelizzoli u dresu moskovskog Lokomotiva.

Država Flag of Italy.svg Italija
Osobni podatci
Rođenje 18. studeni 1980.
Visina 197 cm
Klub
Trenutačni klub Bez klupskog angažmana
Položaj vratar
Mlađi uzrasti
1997. - 1999. Atalanta Bergamo
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1999. - 2001.
1999. - 2000.
2001. - 2005.
2005. - 2007.
2007. - 2010.
2009. - 2010.
2010. - 2011.
2011. - 2012.
2012. - 2014.
2014. - 2016.
2016.
2016. - 2017.
2017.
Atalanta Bergamo
→ Triestina (posudba)
AS Roma
Reggina
Lokomotiv Moskva
→ AlbinoLeffe (posudba)
Cagliari
Padova
Pescara
Virtus Entella
Vicenza
Piacenza
Foggia
30 (0)
23 (0)
73 (0)
41 (0)
20 (0)
23 (0)
1 (0)
18 (0)
31 (0)
11 (0)
1 (0)
10 (0)
0 (0)
Reprezentativna karijera
1998.
2000. - 2004.
2003. - 2004.
Flag of Italy.svg Italija do 17
Flag of Italy.svg Italija do 21
Flag of Italy.svg Italija
1 (0)
17 (0)
2 (0)
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 21. rujna 2019.

Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Pelizzoli (Bergamo, Italija, 18. studeni 1980.) je talijanski nogometni vratar i bivši nacionalni reprezentativac. Većinu klupske karijere proveo je u domovini uz iznimku igranja za moskovski Lokomotiv.

Osvajač je brončane medalje na Olimpijskim igrama 2004. u Ateni.

Karijera

Klupska karijera

Pelizzoli je u rodnom Bergamu branio za tamošnju Atalantu u juniorskim i seniorskim sastavima[1] te je debitirao u Serie A istaknuvši se kao jedan od najboljih mladih vratara Italije. Time je postao prvi vratar kluba, ispred starijih Alberta Fontane i Davida Pinata.[1]

Dobre igre u dresu Atalante omogućile su mu transfer u AS Romu tijekom ljeta 2001. u vrijednosti 14 milijuna eura.[1] Ubrzo je s klubom osvojio talijanski Superkup ali je bio zamjena Antonioliju. Međutim, uskoro je postao startna jedinica a tijekom sezone 2003./04. momčad je imala najmanje primljenih golova u Serie A. Sam Pelizzoli nije primio pogodak u 774 minute, međutim, unatoč tom uspjehu, nije uvršten na popis reprezentativaca za predstojeći EURO 2004.

Vratar je tijekom sljedeće sezone imao loše predstave zbog čega je 2005. napustio klub i otišao u Regginu. Ondje je bio važna karika momčadi osiguravajući joj svojim obranama ostanak u prvoj ligi.

31. siječnja 2007. potpisao je za rusku Lokomotiv Moskvu[1] četverogodišnji ugovor[2] dok je posljednju ugovornu sezonu proveo na posudbi u niželigašu AlbinoLeffeu. Dok se tijekom prve sezone borio s Eldinom Jakupovićem za startnu jedinicu, tijekom druge sezone bio je četvrti vratar kluba (iza Jakupovića, Mareka Čecha i Ivana Levenetsa).

Povratkom u domovinu, golman je branio za mnoštvo klubova kao što su Cagliari, Padova, Pescara, Virtus Entella i Vicenza. Trenutno je vratar niželigaša Piacenze.

Reprezentativna karijera

Pelizzoli je branio za sve mlađe uzraste talijanske reprezentacije dok je U21 sastavom osvojio brončanu medalju na Olimpijadi u Ateni 2004. Ondje je bio jedan od ukupno trojice starijih igrača koji su bez obzira na godine mogli nastupiti.

Za Azzure je debitirao u prijateljskoj utakmici protiv Švicarske u Ženevi, igranoj 30. travnja 2003. Druga (ujedno i posljednja) utakmica u nacionalnom dresu bila je također u prijateljskom susretu, ovaj puta protiv Finske.

Osvojeni trofeji

Klupski trofeji

Klub Trofej Godina
Flag of Italy.svg Italija
AS Roma Supercoppa Italiana 2001.

Reprezentativni trofeji

Turnir Trofej Godina
Olimpijske igre u Ateni Bronca 2004.

Izvori