Crespi d'Adda
- PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Crespi d'Adda je povijesno naselje u gradu Capriate San Gervasio, Lombardija, sjeverna Italija, koje je izvanredan primjer "tvorničkog naselja" iz 19. stoljećs koje su industrijalci podizali u Europi i Sjevernoj Americi u želji da izađu u susret radničkim potrebama. Zbog nedirnute i iznimne arhitekture, koja je dijelom još u uporabi, lokalitet je 1995. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].
Povijest i odlike
God. 1875., proizvođač tekstila, Cristoforo Benigo Crespi je kupio 1 km doline između rijeka Brembo i Adda, južno od Capriate, želeći osnovati vodenicu za predenje pamuka na rijeci Adda[2]. Crespi je uveo najmoderniju tehnologiju u predenju pamuka, a naselje koje je podigao za radnike imalo je mnoge javne zgrade kojima su poboljšani uvjeti života radnika, kao što su: klinika, škola, kazalište, groblje, praonica i crkva. Stambene zgrade su, po uzoru na one u engleskim radničkim naseljima, poredane u paralelnim nizovima, istočno od tvornice. Avenija s drvoredom dijeli industrijsku zonu od stambene u obliku šahovnice. Inženjer Angelo Cola je bio zadužen za urbanistički plan naselja, a za arhitekturu njegovih zgrada arhitekt Ernesto Pirovano koji je tu radio sljedećih 50 godina.
God. 1906. je samo nekoliko km sjeverno od naselja, u Trezzou, izgrađena hidroelektrana koja je snabdjevala energijom tvornicu, ali i naselje koje je imalo prvu javnu rasvjetu u Italiji[3].
God. 1889. ravnateljem tvornice postao je Cristoforov sin Silvio Crespi, koji je jedno vrijeme proveo u Oldhamu u Engleskoj odakle je donio promjenu u organiziranju naselja. Napustio je duge nizove stambenih zgrada i 1892. godine započeo je graditi manje zgrade za jednu obitelj koje su imale osobni vrt. Na taj način je obitelj Crespi uspjela stvoriti radničko okružje s oko 3.200 radnika u kojemu u 50 godina rada nikada nezadovoljni radnici nisu organizirali niti jedan štrajk.
Nakon velike ekonomske krize 1929. godine i fađističke fiskalne politike, obitelj Crespi je bila primorana prodati naselje Talijanskom tekstilnom poduzeću STI koje ga je prepustilo tvrtki Rossart e Varzi 1970. godine, te tvrtki Legler koja je prodala većinu kuća. Naposljetku je Industrijska grupa Polli obnovila tvornicu koja dnas ima oko 600 uposlenika, većinom potomaka izvornih radnika.
Tvornica Crespi Uredi i dvorana iz 1924. god. - Crespi chiesa.jpg
Crespi d'Adda crkva - Crespi d’Adda, a worker’s house (Ian Spackman 2007-007-37).jpg
Radnička kuća s vrtom - Crespi d’Adda, the Workers’ Cooperative (Ian Spackman 2007-007-36).jpg
Radnički dom
Izvori
- ↑ Opis zaštićenog UNESCO-vog lokaliteta (PDF)
- ↑ Vrijednost i povijest naselja Crespi d'Adda. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. svibnja 2008.. http://db.formez.it/ArchivioEsperienze.nsf/1906f55ba24156a3c1256da9003022a4/63ad17e92802d991c1256f42003f32e4/$FILE/Report_Unesco730.pdf Pristupljeno 30. listopada 2010.
- ↑ Crespi d'Adda. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. svibnja 2012.. http://www.crespidadda.it/cgi-bin/WebObjects/Valxer.woa/wa/page?lan=eng&id=1037345&path=Crespi+d'Adda Pristupljeno 30. listopada 2010.
Poveznice
Vanjske poveznice
- Villaggio Crespi (Crespijevo radničko naselje)
- Crespi d'Adda